srijeda, 23.07.2008.

Jedan sam dan, zapravo predvečer, šetala gradom. Točnije, vozila sam se na biciklu. Nadala sam se da ću nekoga naći u gradu, nekoga s kim bih mogla popričati. Tražila sam priču. Smijeh. Neku osobu koja će me saslušati . Nekog da me razveseli. No, nisam našla nikoga. Pozdravila sam se s usputnim poznanicima, ali nikakav razgovor među nama. Udobrovoljio me malo iskren osmijeh jedne osobe koja je nažalost isto bila na biciklu pa ni s tom osobom nisam popričala. Tu sam se večer osjetila usamljenom. Jako usamljenom. Da sam htjela, mogla sam nekog možda i naći u gradu, no htjela sam da se netko sjeti mene. Usamljenost je zbilja najgrozniji, najjadniji osjećaj. Zašto kada nekog trebaš, onda te osobe nema ? Zašto se moramo osjećati samima ? Ponekad se pitam da li sam ja nekim ljudima važna. Da li oni mene smatraju prijateljem, kao što ja njih smatram . Ovaj je post ujedno zahvala svim mojim prijateljima. Hvala vam što ste uz mene ! Nadam se da ću moći uzvratiti vaše povjerenje.

Završili su upisi. Barem ovaj ljetni rok.Upisala sam opću i upala u 1.f koji mi se čini prilično ok. No, nažalost nisam upala u razred sa meni najboljom prijateljicom, najboljom prijateljicom nekih osam ( možda i više )godina. Svi koji me imalo poznaju, znaju o kome se radi. To me veoma rastužilo, ali opet niti ona, a niti ja nismo tražile premještaj. Ona se želi prebaciti u jedan razred ( nažalost ne moj ) i nadam se da će joj to uspjeti. Ona i ja smo mnogo toga prošle skupa, i znam da me nitko ( osim moje obitelji i možda još jedne osobe ) ne zna kao ona. Premda smo vrlo različite, uvijek smo si bile dobre.Naša suprotnost je baš ono što je uvijek bilo fora. Ne družimo se niti s istim osobama, niti izlazimo skupa, no i dalje se volimo. To je prijateljstvo. Sad će sve biti drukčije. Izgubile smo jednu veliku poveznicu, isti razred , no ja i dalje navijam za Datzu i Metzu. Uvijek kad smo skupa, bez obzira s kim smo, zabavno nam je.. Ako ništa, bar ćemo skupa do škole i natrag, blizu smo si, a i petak će navečer biti naš. Weee



Moj vam je savjet da od prijateljstva ne odustajete ! Isto mislim i na veze, iako prvo u oba slučaja ( posebno u drugom ) razmislite je li vaš trud vrijedan. Gibonni kaže: „ Ja ne odustajem, jedino s njom sebe vidim..Ja ne odustajem od one za koju živim.. " Ne odustajte od ljubavi bilo koje vrste ! I ne zaboravljajte prijatelje.. Jer oni pravi će uvijek biti tu za vas..

Želim vam sreću da je uz vas uvijek netko s kim ćete dijeliti sve.

nedjelja, 22.06.2008.

Pozdrav novom početku...

Eto, napokon je došao i dan da ja napišem post... Weee..
Puno se toga meni izdogađalo u proteklih mjesec,dva...
03.05. bila je krizma.. Lijepo je bilo, naročito slavlje poslije u restoranu te navečer vani...
Od novaca koje sam dobila za krizmu kup? a sam si laptop na kojem pišem ovaj post. Jeej
Zatim, išli smo i na puno izleta sa školom... Minimundus ( u Austriji, tamo je bilo stvarno super...), zatim terenska nastava ( Petrinja i Topusko ) koja je bila bezveze, dobro je bilo samo u busu; Krk - e tamo je bilo super, naročito na plaži te zadnji izlet na Velebit na kojem je penjanje na vrh bilo vrlo naporno, no vrijedila je muka zbog pogleda i slika koje smo snimili... A i kupanje u Karlobagu je bilo predobro..
I naročito bih se osvrnula na zadnji dan škole...
Veseli smo došli u školu u našim "planeta" žutim majcama.
Ubrzo je došlo do lančanog plača. Prvo Tea, onda ja pa Dorotea... Samra i Melita...
Shvatili smo da nikad neće biti isto.
Nikad više neće biti 8a. Nikad više neće biti tog nešeg čudnog zajedništva.
Nikad neće biti naših svađa, ali niti naših pomirenja.
Nažalost.
Pozdravili smo se sa svim profesorima i svima smo dali poklončić, da nas se sjete i po nečemu lijepom.
Razrednici smo kupili sat..
I onda, najbolji dio dana... Party...
Bili smo na Dubovcu i svim skepticima mogu reći da nam je bilo odlično !!
Mislim, dogodio se jedan incident, ali neću o tome...
Bila je ludnica. Stvarno je bilo super.
Slikali smo se, pili(neki malo,nki malo više :0 ) , jeli,pjevali i jednostavno uživali.
Poslije smo još bili na Korani, itd...
Poslije se još gledala utakmica... Bili smo u Karlovačko Korneru..
Nije fer što smo izgubili...
Za kraj pozdravi: Meliti, Josipi, Vekiju i cijelom mom bivšem 8a kojeg jako lolim, heh..; svima s dramske - e da, sve vas ovom prilikom pozivam da sutra u 20.00 budete na našoj produkciji u Zorin domu; Nini, Marini i svima ostalima; Željki s Gaze i ostalima koje sam upoznala preko nje; te još jednoj osobi koju isto moram pozdraviti, a koja je trenutačno na moru... Pusa ...

petak, 28.03.2008.

Nakon mjesec dana...

Što vam imam za reći ??
Zapravo ništa posebno...
Neću objavljivati drugi nastavak priče koju sam napisala u prošlom postu ( barem ne još ).
Možda mi je ovo zadnji post na ovom blogu, tko zna ?
Što se događalo u ovih mjesec dana kod mene ?
Kad sad razmišljam o tome bilo je baš lijepo.
Izlazila sam, upoznala mnogo ljudi, družila se s osobama koje su mi drage,
zabavljala se svaku subotu vani ( uglavnom u Riveru, al išla sam i u Ziher s Melitom par puta na kavu ), šetala gradom i trgovinama...
Jučer smo baš Melita i ja provele zanimljivo i zabavno poslijepodne same u Zagrebu... Bile smo u Avenue Mallu te u Importaneu, gledale smo meni haljinu za krizmu.
Našla sam tri koje mi se jako sviđaju, sad moram odabrati jednu i ići je kupiti.
Nadam se da ćemo ići Josipa i ja iduće subote ići skupa u šoping u Zagreb,
ali sa mamama.
Više mi se neda pisati, samo ću reći da mi je jako žao što praznici završavaju i da mi je ovih mjesec dana bilo baš lijepo.Pozdravljam: Melitu kojoj lijepo stoji ispeglana kosa i koja bi mogla postati stilist koliko se kuži u haljine; Josipu; sve s kojima sam izlazila van svaku subotu - Ninu, Ivanu, Vlašičku, Martina i ostale da sad dalje ne nabrajam; Miu kojoj želim da se ne uzrujava oko tuđih mišljenja - to nije tvoj problem, nego njihov, glavno je da si ti sretna; sve s dramske; ljude s kojima se čujem na msn-u ; sve koje sam zaboravila spomenuti ( sorry ) te sve koji čitaju moj blog.

nedjelja, 10.02.2008.

Dječak i djevojčica...

Prvo se želim ispričati ( iskreno ne znam po koji put hehe) što ste toliko trebali čekati na ovaj post. Ali eto.
Sad je tu. Nadam se da će vam se svidjeti, priča je btw u nastavcima.
Pišite u komentarima kako vam se sviđa i što mislite da će se dogoditi.
Iskreno ne znam i sama, priča je tek u nastajanju a ovo je njezin prvi dio.
Pusa, komentirajte i hvala vam što čitate !
Bili jednom jedan dječak i jedna djevojčica.Vrijeme nije bitno, oni su možda postojali, možda postoje, a možda su i vječni. Ono što je bitno jest njihova ljubav.
Dogodilo se to ovako : oni su se dugo znali, od djetinjstva, točnije od rođenja.
Naravno, oni se svojega prijateljstva kad su bili bebe ne sjećaju, znaju samo ono što je bilo poslije, a da znaju neke prijašnje dogodovštvine za to su se pobrinule njihove brižne majke koje su bile dobre prijateljice.
Pričale su im da kad je zaplakao dječak, da se moglo očekivati da će to učiniti i djevojčica.
I još je mnogo takvih slatkih trenutaka bilo, no ni oni nisu bitni, bar ne za ovu priču.
Dječak i djevojčica su skupa išli i u jaslice i u vrtić. I bili su si uvijek najbolji prijatelji.
Kada je malenu i nježnu djevojčicu neki zločesti dječak znao počupati za plavu kosicu i kada se ona potužila svome prijatelju, on je uvijek išao braniti njezinu čast.
Dječak se nije volio osvećivati, no nije mogao trpjeti da netko gnjavi ili maltretira na neki drugi način njegovu malu prijateljicu.
Iako nije znao zašto, volio je već tada pred malom izigravati Supermana.
Ubrzo su prijatelji krenuli u školu.
Iako, nažalost, nisu išli u isti razred ipak su se družili jednako isto kao prije, barem prvih nekoliko godina. Pa i skupa su putovali do škole !
A onda svatko je od njih našao nove prijatelje i pomalo su se dječak i djevojčica otuđivali jedno od drugog, iako su se i dalje pozivali na rođendane, a uostalom, mame su još uvijek bile dobre prijateljice. No, njihovo prijateljstvo nije bilo više tako čvrsto.
Djevojčica se družila s ostalim veselim i nježnim curicama, no nije bila ista kao i ostale hihotavice. Bila je puno ljepša i što je bila starija, njena je ljepota rasla, ali nije bila obična djevojčica koja voli Barbie lutke i voli rozu boju. Bila je ozbiljnija, pametnija, dražesnija iako se nije kitila kao ostale. Bila je posebna, no ona tu svoju posebnost nije primjećivala. Bila je skromna i to ju je učinilo još divnijom.
Djevojčica je privlačila mnogo pažnje gdje god se pojavila.
Jednog dana dječak je vidio djevojčicu u njezinoj grupici.
Mnogi su njegovi prijatelji ( i on je imao škvadru ) govorili kako je mala plava ( njegova prijateljica iz djetinjstva ) pravi komad.
No on ih nije slušao. Mislio je da misle na neku drugu, a ovu svoju prijateljicu već istina, dugo nije vidio. Tog dana kad ju je ugledao, ništa više nije bilo isto......
Ni za njega ni za nju.

subota, 12.01.2008.

Ta ljubav...

Jedan je pametan čovjek izjavio slijedeće: „Bez ljubavi nema života“, i ja se potpuno slažem s njim.
Ta kratka i jednostavna riječ ima brojna značenja.
Može biti bratska, mamina, prva, prava, iskrena, slijepa, čista...
Ne postoji čovjek koji je potpuno sam, bez ikoga, koji nije voljen, jer svako ljudsko biće, bez obzira na svoje mane, posjeduje barem jednu kvalitetu koju će netko već znati prepoznati i cijeniti.
Bez ljubavi bi svi mi, bez obzira na našu ljepotu i inteligenciju, bili isprazni, nepotpuni i nesretni.
Čovjek je stvoren kao društveno biće čiji je cilj voljeti, stvarati i brinuti se o drugima.
Ljubav je temeljni ljudski osjećaj i svi smo pozvani svoju ljubav dijeliti s ljudima oko sebe, s onima kojima je ona potrebna.
Što je to uopće ljubav ?
Djeca kažu da je ljubav kad te netko voli.
Ljubav je za njih kad mama ljubi tatu. Ili obrnuto.
Probajte smisliti neku svoju definiciju i vidjet ćete da je jako teško.
Za neke je ljubav zagrljaj, poljubac voljene osobe.
Za neke je ljubav druženje, prijateljstvo.
Za neke je ljubav sve navedeno.
A što je ljubav za vas ? Odgovore napišite u komentarima.

Ovaj je post za sve moje prijatelje koji vole i za sve one koji čitaju ovaj blog, a zaljubljeni su.
Kao npr. moja najbolja prijateljica koja je: " zaljubljena u ljubav".
A ako vam još uvijek nije dosta riječi o ljubavi pročitajte pjesmu poznatog francuskog pjesnika, odmetnika i sanjara Jacquesa Prévera " Ta ljubav".

TA LJUBAV

Ta ljubav
Tako silovita
Tako krhka
Tako nježna
Tako očajna
Ta ljubav
Lijepa kao dan
Loša kao vrijeme
Kad je vrijeme loše
Tako istinita
Tako lijepa
Tako sretna
I radosna
I tako sirota
Što drhti od straha kao dijete u mraku
Tako sigurna u sebe
Kao spokojan čovjek usred gluhe noći
Ta ljubav što je plašila druge
Tjerala ih da govore
Tjerala ih da blijede
Ta ljubav uhođena
Jer smo ih uhodili
Gonjena ranjena gažena dotučena poreknuta
zaboravljena
Jer smo je gonili ranili gazili dotukli porekli
zaboravili
Cijela ta ljubav
Toliko živa
I suncem okupana

ponedjeljak, 24.12.2007.

Sretan Vam Božić!!!

" Svim ljudima želim sretan Božić ja,,, ", početak je refrena pjesmice koju smo još dok je trajala škola pjevali na zboru.
Pa ljudi, i ja svima vama želim čestit Božić, vama, vašim prijateljima, obitelji...
Za mene, a vjerujem i za mnoge koji ga slave, Božić je najljepši od svih blagdana.
I to ne samo zbog poklona koji se nalaze ispod drvca.
Naravno, i ja se veselim lijepo umotanim veselim šarenim paketima s mašnom na vrhu, no
pravi bit Božića nije u materijalnom, no ipak se na neki način, radi o darivanju.
O darivanju srca.
Jer Božić je blagdan ljubavi.
I to jedino što nam svima treba. Ljubav. Posebno u ovim danima.
O tome govori i popularna božićna pjesma koju u originalu izvodi M. Carey:
All I want for Christmas...

...“ there is just one thing I need
I don t care about the presents
I don t need a christmas tree..
I just want you for my own
More than you can ever know
Make my wish come true
All i want for christmas is you...“
Veselite se malim stvarima... Pada snijeg... Gledajte pahuljice kako padaju...
I smijte se... Zaboravite na sve loše stvari koje su vam se dogodile...
Pjevajte božićne pjesme... Zagrlite neku dragu osobu...
Ako imate priliku, iskoristite imelu...
Budimo svi jednaki, i mladi i stari, i bolesni i zdravi; budimo svi prijatelji....
U ovoj tihoj, božićnoj noći....

„Nek ti Božić sretan bude
Neke se snovi probude
Nitko sam nek noćas nije
Neka ga pjesma ugrije...
Osmijeh dat ću ti na lice
I zapalit prskalice
Za toplinu doma tvog
Od srca mog.."

I za kraj ovog posta jedna meni jako draga pjesma:
„Snijeg svud pada, zvona zvone
Srca mlada vesele se
To je vrijeme ljubavi i mira
Sretan Božić svakome !!!“

nedjelja, 09.12.2007.

Nakon dugo vremena i uobičajnog broja komentara javljam vam se opet.
NI dalje nemam inspiracije... Možda bih se mogla poslužiti zadaćnicom?
He he... Napišem običnu zadaćnicu s malo više osjećaja i svi me počnu zezat... Joj, jedva čekam praznike! Još "samo" dva tjedna...
Valjda će i to proći...
U petak sam bila na klizanju,,,, Ponovno otvoreno....
Baš sam, unatoč kiši - točnije pljusku, uživala...
Svi koji me kolko - tolko znaju, znaju da obožavam zimske sportove: skijanje i klizanje. Bila sam i danas, poslije mise s curama.
Ali bolje je definitivno bilo u petak. Vratila sam se doma mokra....
Čudo što još nisam dobila upalu pluća i svih unutarnjih organa,,,
Ali ima vremena... Jučer su bile utakmice u Grabriku.
Naravno da ja nisam igrala, to bi bilo ravno katastrofi, no zato sam bila nekakva moralna podrška ili kako bi to Krpan lijepo rekao: navijačica.
Zanimljivo je bilo... Cure su pobijedile, a kod dečki je bila druga priča...
E da i bila sam u Avenue Mallu i stvarno je super - inače ne bi bilo bitno, ali određene osobe (ima ih više) znaju da je...
Više mi se stvarno neda pisati gluposi, a na vama je, dragi moji, da komentirate. Pusa

nedjelja, 18.11.2007.

Nakon dugog vremena... Pitanja za vas...

Napokon pišem novi post... Nakon dugog vremena....
Osim što mi se nije dalo javljati, nije mi nešto radio blog editor...
Već sam se ponadala da neće ni danas,,, No eto sreća me nije pratila...
I tako... O čemu da pišem?
Nemam pojma...Kako bih uopće mogla misliti kada idući tjedan pišemo toliko mnogo testova (a ja još ni knjigu nisam otvorila), a i danas sam par puta, kada smo se vraćali iz crkve, dobila grudom u glavu...
I doma sam se vratila totalno smrznuta, ruke nisam osjećala (samo Josipa i ja možemo otići bez rukavica), totalno promočenih čizma ( u čemu ću sutra u školu?!...)... Neda mi se više pisati, pa ću vas sad malo pitati...
Ovako: Kako ljubav? (prvo i najvažnije, obavezno odgovoriti!)
Kako škola?
Koja vam je najdraža pjesma?
Za ljubitelje BB (kao npr Izabela): za kog navijate?
Što gledate na TV-u?
Što mislite o ovom blogu, i meni općenito?
Koje su za vas najvažnije stvari u životu...?
... odgovorite na ova pitanja, a ako vam se da, možete i vi slobodno mene nešto pitati u komentarima... Idem ja sad... Pozzz...

petak, 26.10.2007.

Bez ideja...

Jooj... Evo pišem novi post, nadam se da ste sretni, vi koji mi u komovima stalno pišete da hoćete novi...
Samo da znate, ja sam bolesna...
Mislim, fora je biti bolestan i ne ići u školu, malo se odmoriti, no definitivno nije fora što ja danas ne smijem van, pa čak ni na dramsku..
A trebala sam se naći s Irmom, poslije sa curama iz razreda...
Nadam se da ću ozdraviti do sutra jer sam se dogovorila da navečer s Jojom idem van, ali neću vam reći gdje...
I tako... Za sve koji vole Harrya Pottera ovako jako kao ja imam obavijest: danas izlazi nova knjiga, u 22.26 u Algoritmovim knjižarama diljem Hrvatske (sad sam se sjetila istoimene pjesme Drage Ivaniševića koju danas moj razred odgovara,,,, ne bi ja,,, haha).
Dakle, jedva čekam knjigu, iako znam što će se uglavnom dogoditi...
E da, Melita ovo je za tebe jer nisi vjerovala meni i Bruni kada smo ti rekli:

Britanska spisateljica J.K. Rowling je u petak navečer, u prepunom američkom Carnegie Hallu, otkrila obožavateljima mladog čarobnjaka Harryja Pottera da je Albus Dumbledore, vrhovni čarobnjak i dekan Hogwartsa, homoseksualac.
Na predstavljanju sedme i posljednje knjige o Harryu Potteru, na pitanje jednog od obožavatelja da li je upravitelj slavne Škole vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts, Albus Dumbledore, ikad bio zaljubljen, Rowlingova se nasmijala i ispalila "Dumbledore je gay".
U njenom umu Dumbledore je imao neuzvraćenu ljubavnu aferu sa Gellertom Grindelwaldom, Voldemortovim prethodnikom koji se pojavljuje u sedmoj knjizi. Zanimljivo, zar ne?

Ovaj sam post btw objavila još u petak, no bio je izbrisan!

petak, 12.10.2007.

Nažalost opet sam počela sa svojom starom navikom da ne pišem postove redovito.
U komentarima ( kojih je ovaj put bilo puno - i hvala na tome svima koji su se potrudili) ste gotovo svi napisali da vam se moj prošli post, nazvan Glazba riječi jako svidio. Baš mi je drago.
Češće ću, obećajem, pisati takve postove.
Prije pola sata sam se vratila iz škole. Joj... Nastava tako dugo traje....
Posebno nama koji smo do maloprije ( čitaj prošlog tjedna) imali školu dva tri sata sveukupno ( čak i manje)... I tako...
Jučer smo imali dramsku i baš nam je bilo super. Ma i u školi je dobro.
Sad se svi iz razreda baš dobro slažemo, stalno se zezamo i pričamo.
Danas smo dobili ocjene iz test iz hrvatskog.
Bile su samo dvije petice (Paola i Patricia), 3 četvorke (Melita, Bruno i ja) te tri dvojke, dok su ostalo sve jedinice.
Nedostajao mi je samo jedan bod do pet, a Meliti samo pola.
No nema veze, baš sam happy, mislila sam da ću proći gore.

Pozdravljam: Melitu - zato što je to Melita (ali ne zato što mi neprestano puše u vrat); moj cijeli razred (zato što smo se svi zbližili), sve na dramskoj ( zato što nam je uvijek super), Josipu i Izabelu ( zbog našeg propalog dogovora i naše želje da zajedno odemo u subotu van); Irmu ( zato što želim probati čaj višnja-banana i zato što smo rođene na isti dan), Maria iz 8.b jer uvijek kaže da ga nitko ne pozdravlja i zato što su on i Tihana super par; Tokića jer me nasmijavao na vjeronauku u crkvi i sve koje nisam spomenula.

Djevojka upita svog dečka "jesi li zaljubljen u mene?" , On odgovori Ne!
Ona ga pita "Misliš li da sam lijepa?", On kaže Ne!
Ona ga opet pita "Jesam li ja u tvom srcu?" , On odgovori Ne!
I na kraju ga pita "Da te napustim bi li plakao za mnom?", a on opet odgovori Ne!
Okrenula se i veoma tužna odlučila da ode od njega.
On ju na to zagrli i kaže joj: "Ja nisam zaljubljen u tebe - ja te volim!"
"Ja ne mislim da ti nisi lijepa - ja jednostavno mislim da si ti predivna!"
"Ti nisi u mom srcu - ti si moje srce!"
"Ja ne bih plakao da me napustiš - ja bih umro bez tebe!"

I samo da znate, ovu prozu( ili što to već je) koju sam objavila, nisam napisalala ja, nego sam našla na nekoj stranici. Pozz...
btw. komentirajte!!

petak, 28.09.2007.

Glazba riječi

Jedan smo dan na hrvatskom za zadaću imali napisati pjesmu u prozi i to s naslovom "Glazba riječi". Probala sam napisati pjesmu, ali nisam uspjela. I onda... Odjednom sam dobila inspiraciju i krenula pisati. Dakle, ovaj post je zapravo moja zadaća, ali dobro, nema veze. Nadam se da vam se novi post sviđa. Pišite u komentarima svoja mišljenja.
Danas ću kod ići kod Izabele i promijenit ću dizaj, staviti slike i sl.
I tako... Jooj, danas moram na glupi cros.... Neeee!!!
100 % ću biti zadnja... Ajde idem ja sad.. Pozz.








„Budi moja voda, ja sam sada vatra, izgorjet ću.“
To je pjesma moje ljubavi. Moje ljubavi prema toj iznimnoj djevojci, Maji.
Gdje li je ona sada? Da li i ona misli na mene u ovoj hladnoj zimskoj noći, tako snažno, tako strasno, tako puna ljubavi.., kao ja?
Čak ne mogu niti zaspati. Zbog nje. Što mi se to događa?
„Proli se po meni...“ Želim je vidjeti. Što prije. Što ću bez nje?
Dovoljno mi je samo da je vidim i moje srce odmah počne snažno i glasno kucati.
Nikada se nisam ovako osjećao.
Ali ne, ne mogu joj priznati koliko mi se sviđa. Previše sam uplašen.
Čak nisam niti siguran što ona osjeća prema meni.
„Ostao sam sasvim sam...“
Možda me doživljava samo kao prijatelja. Možda voli nekog drugog. Možda...
Što ako naši osjećaji nisu uzajamni?
Ili... Što ako jesu? Što onda? „... da ležim na suncu...“
Zbunjen sam. Sve je čudno.
Ma neću se više truditi da zaspim. Uzaludan napor.
Tu je. Da, to je ta knjiga. Puno je lijepih riječi utkano u njene stranice.
Svaka stranica priča svoju priču... No, neću sada čitati knjigu.
Mene sada zanima nešto drugo. Neke druge riječi.
Prva stranica.
Piše:“Ja zvala sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku.
Ja znala sam da ćeš doći, doći i donijeti kišu...“
Maja mi je to darovala. I još je nešto napisala.. U donjem uglu stranice.
Jako sitno, gotovo neprimjetno. Nikad to dosad nisam primjetio..
Piše: „Glazba riječi.“ Glazba riječi?
Što je sad pak to?!
A onda, odjednom...
„ Budi moja voda, ja sam sada vatra...“
Shvatio sam. I čuo sam. I tada više nisam bio zbunjen. Niti uplašen.
Znao sam, bio sam siguran, da je i ona sigurno budna i da me čeka...
I bio sam, prvi puta, siguran u Riječ. Riječ glazbe. U ljubav.

nedjelja, 23.09.2007.

Mali princ

Svi mi pišu u komentarima da napišem novi post...
Nadam se da vam se štafeta svidjela...
Malo vas je komentiralo... No nema veze. U ovom postu neću ja previše pisati, već sam zbog nedostatka inspiracije prepisala jedan ulomak iz jedne prekrasne knjige - "Malog princa" Antonia de Saint - Exuperya.
Za one koji ne znaju, Mali je princ jedna prekrasna knjiga o prijateljstvu, pravoj i iskrenoj ljubavi,... Svi vi koji niste pročitali Malog princa, otiđite u knjižnicu i posudite tu knjigu..., jer je prava šteta biti uskraćen za jedno takvo bogatstvo...
Poglavlje koje sam prepisala govori o susretu Malog princa i jednog pijanca, dok je Mali princ putovao, bježeći od svoje ohole ljubavi, Ruže...
Nadam se da će vas tekst zamisliti...
Puno pusa... Darija.

Na sljedećoj planeti živio je pijanica. Ova posjeta je bila veoma kratka, ali je
malog princa duboko rastužila.
- Što ti to radiš? reče on pijancu, kojeg je zatekao šutljivog sa zbirkom praznih i zbirkom punih boca ispred sebe.
- Pijem, odgovori pijanac turobno.
- Zašto piješ? upita ga mali princ.
- Da zaboravim, odgovori pijanac.
- Što da zaboraviš? raspitivao se mali princ koji ga je već žalio.
- Da zaboravim kako se stidim, priznade pijanac obarajući glavu.
- Čega se stidiš? raspitivao se mali princ koji mu je želio pomoći.
- Stidim se što pijem,završi pijanac i potpuno umukne.
I mali princ ode zbunjen.
»Odrasli su zaista vrlo, vrlo čudni«, govorio je on u sebi dok je putovao.

subota, 15.09.2007.

Ovu sam štafetu dobila od Melite. Odgovorila sam na sva pitanja, nadam se da vam se odgovori sviđaju...
Bila sam na maturalcu... Vratila sam se živa, to je najvažnije... Dobit ćete vjerojatno i slike... Komentirajte...
Pusa...Ovu štafetu predajem:http://babybuy.blog.hr/
http://barbieslut.blog.hr/
http://tearsuicideblood.blog.hr/



5 osnovnih karakteristika o meni (iliti ja sam:)
Ďuporna
Ďvrlo tvrdoglava ( ponekad i previše) tj. svojeglava
Ďusporena ( Melita to najbolje zna; nikad nisam gotova na vrijeme kad trebamo u školu; ali btw. ponekad znam biti vrlo brza, posebno kada mi se negdje jako žuri)
Ďkomunikativna,pričljiva, otvorena, vesela i nasmijana ( sada se i previše hvalim, a? Ha ha)
Ďvolim se družiti i pomagati drugima; empatična sam, sa svima sam si dobra i mislim da mi je to najbolja osobina
5 rečenica o meni:

Mislim da sam većinu napisala u karakteristikama...,ali dobro...
Volim sve svoje prijatelje, svoju obitelj, malu sestričnu Martu... I pekinezericu Malu koju sam našla na moru, ali je kod mamine prijateljice... Slatko... Mc Donalds... Knjige o Harryu Poterru i općenito čitati dobre, zanimljive knjige... Komedije na RTL-u; Chada Michaela Murraya; dobre filmove; šoping; crvenu i plavu boju...
To je više od 5 rečenica, i to samo o tome što volim...


Pitalica:
istina ili laz- istina, dakako. „U laži su kratke noge“, uvijek te mogu otkriti.
mržnja ili oprost-oprost, jer ne volim biti posvađana s nekim, grozno se tada osjećam
sladoled ili kolac-sladoled, njama... Sve vrste...
motor ili auto-motor. Par sam se puta vozila na skuteru – super osjećaj.
putovanje ili ucenje-pogađajte triput... Ne dvaput... Pa naravno putovanja...Tko sastavlja ovako pametna pitanja?!
disco ili kafic- ne izlazim previše, ali mislim da su kafići bolji.
nogomet ili kosarka- mislim da je nogomet zanimljiviji...
laptop ili komp-laptop jer ga mogu svuda nositi...
ljubav ili novac-ljubav. Ali ni ovo drugo nije za baciti, ha ha...

Kad bi mi zlatna ribica mogla ispunit 3 želje to bi bile:
Ďne mogu se sada ničeg posebnog sjetiti..., ali našla bih ja već nešto...


Što me na ljudima prvo privuče:
Ďoči.- to mi je nekako bitno... Lijepe, duboke oči...
Ďosobnost
Ďi izgled općenito (znam da zvuči površno, ali ionako govorimo o prvom dojmu, zar ne? I naravno, mislim na dečke)

Gdje se vidim u budućnosti:
ajoj... Prvo opća gimnazija, onda neki fakultet...
Neki zgodan dečko...., što prije to bolje... Ne znam stvarno, teška pitanja...

Bez kojih ljudi ne mogu živjeti:
mame, tate, brata, tete Marijane i male Marte te bez svih pravih prijatelja.

ponedjeljak, 03.09.2007.

Novi post

Hy! Kako ste? Što je novo?
Eto završili su nam Dani piva.... Bila sam samo na koncertu Prljavca i Gibbonija... Na Gibboniju je bilo prekrasno... A na Prljavcima ionako nismo bili na pola koncerta. Čim smo došli, Melita je rekla da idemo kada počinju svirati: Moj dom je Hrvatska. I to je bila prva pjesma!!! Ali zato smo bile na Heroju ulice (Dino!!!), Marini.... itd. Na Gibbonijevom sam koncertu bila sa curama s Izabelinog rođendana. Bile smo u prvom redu!
E da, i prvi sam se dan vozila prvi put u životu s Vekijem na rangeru!
Skoro sam umrla (od straha). A Veki me naravno, cijelo vrijeme zezao.
Kada smo gore visili on dođe:" Nestalo je stuje!", a ja sam narvano počela panično vrištati. Danas počinje škola. Neeeeeee!
Ne mogu vjerovati da su praznici već gotovi. Čini mi se kao da smo jučer otišli po svjedodžbe... Ali, danas idemo samo po knjige, a sutra ćemo (jer školu još nisu iznutra dovršlili) nastavu imati u gimnaziji.
To je fora, ali nastava će nam biti od 7 do 10 h. Zamislite kada ću se morati buditi. U šest! Strašno... Jedina dobra stvar je što usubotu idemo na maturalac u Biograd. Jedva čekam!!!!
I tako.... Sada idem oprati kosu...
Nadam seda ćete komentirati! Pozz...

nedjelja, 19.08.2007.

Post bez ikakve veze s bilo čim...

Ej people.... Ajme meni, gotovo se nisam javljala cijeli mjesec... Mislim, nisam napisala novi post, komentirala sam ponekad nekim ljudima..., ali i to rijetko.
Mislim, ja bih komentirala više kada bih imala max-adsl, ali pošto ga nemam, moj je komp jako spor. Grozno... A uostalom praznici su, pa tako imam zanimljivijih aktivnosti nego sjediti pred kompom cijeli dan. Ali, moram si nabaviti msn. Lola ( Osijek) mi je obećala da će ga napraviti što prije. Nadam se da hoće. Ne znam uopće o čemu ja to pišem?! No dobro.
Baš sam se vratila od Melite. Jučer je slavila 14. rođendan i bilo je super. Slavili smo u njenom stanu, do ponoći. Baš je bilo zabavno, zezali smo se, učili svirati usnu harmoniku ( (To)Mica je bio instruktor)... Onda je došla Melitina mama i odvela je Melitu, Roxa i mene na vikendicu gdje sam prespavala. I tamo je bilo odlično... I inače mi je na praznicima baš super. Bila sam par puta kod Ines u Dugoj Resi ( i ona je bila kod mene u Klc-u). Često navečer idem u park kod vrtića Rakovac s Josipom, Izabelom, Ivom i ostalima. Tamo zna biti jako zabavno, ali ponekad i pomalo dosadno. Kako kada, ali uglavnom je ok. Još malo pa Dani piva. Svi jedva čekaju. Ja baš i ne jer to znači da još malo i škola.Opet. Ali, neki iz parka tvrde da će nama škola kasniti zato što iznutra nisu napravili ništa. Da bar.Još malo i maturalac. 8.9.2007. krećemo u Biograd. Jeee!!!
I tako... Kada sam doma onda čitam, igram Sims2, pričam s mamom, gledam TV...
Na tv-u najviše gledam OC i posebno Tree Hill. Chad, mislim Lucas je tako jako zgodan...
Nadam se da ste primjetili da sam promijenila dizajn- i nadam se da vam se sviđa. Prvo sam htjela staviti Tree Hill, ali to svi imaju pa sam se odlučila za Simpsone koje isto obožavam. Žao mi je što nisam gledala The Simpsons: Movie, ali sam zato u Cinestaru gledala Harrya Pottera.
I tako... Stvarno mi se neda više pisati. I molim vas da mi oprostite na mogućim gramatičkim ( i ostalim) pogreškama jer sam dosta umorna (Melita i ja smo tijekom noći dosta dugo razgovarale), a i nešto me boli trbuh, pa...
Nadam se da ćete komentirati. I please da u komentarima pišete nešto više od fora post, već pišite i npr.o tome kako je vama na praznicima, što radite, do koliko ćete moći biti na Danima piva s društvom ( ja se nadam da do ponoći), što gledate na tv-u, što je novo itd.
Puno pozdrava svima, a posebno: Meliti, Ines, Ivi, Josipi, Izabeli, Ivani, svima sa Šolte, Loli, Olivi, svima iz parka (Kreši, Macu, Josi, curama i ostalima), sa Melitinog rođendana- Ani, Lei, Pljugi, Bruni, Vekiju, Peri, Tomici, Aciju, Roxu....; Valentini i mom najdražem i najljepšem psu Maloj; mojoj maloj Marti, Robiju i Marijani, mami i tati... i svima koji čitaju ovaj blog i s kojima se družim.
Oprostite mi ako sam nekoga izostavila, nije namjerno.
pUsa, komentirajte. YoUr DaRija.

petak, 03.08.2007.

Šolta

Ej ljudi!!! Moram vam se odmah na početku ispričati što tako dugoooo nisam napisala novi post. Ni sama iskreno nisam bila svjesna da je prošlo toliko vremena, cijeli jedan mjesec...
Jednostvno mi praznici prebrzo prolaze..... „Sve što je lijepo kratko traje“; u značenje te poslovice sam se često mogla uvjeriti, međutim nikada tako jako kao što je bio slučaj s Šoltom. No krenimo polako....
Prvo sam išla na more with my family, u Vodice (šest dana), na Korčulu (četiri) i u Orebić (tri dana). U Vodicama mi se dogodilo nešto prekrasno... Naime, predzadnji dan našeg boravka tamo, moj je brat našao malu lijepu pekinezericu. Prvo smo mislili da je nečija, malo smo se poigrali s njom, nahranili je (jadna bila je toliko gladna da je pojela četiri hrenovke, tko zna koliko dugo nije jela ako je bila tako gladna?), i onda smo otišli u pizzeriju, misleći da će se vratiti doma ili da će netko već doći po nju. Međutim, ona nas je čekala ispred apartmana.
.... Dalje mi se više neda pisti jer me to uvijek jako ražalosti. Uglavnom, psa smo ostavili jednim dragim ljudima u apartmanu prekoputa našega koji su obećali da će ga čuvati sve dok ne dođe mamina sestrična, a poslije ćemo je mi uzeti ako ne neđu pravog vlasnika.
... Pas je bio tamo i mi smo ga uzeli u Karlovac. Tri je dana bio u mom stanu, spavao je u mojoj sobi, šetali smo je, vodili smo je veterinarki koja je rekla da je mala peknezerica stara oko godinu dana, da je zdrava, lijepa i njegovana.
Sada je kod mamine dobre prijateljice Valentine. Mala je kod nje zato što je moj tata alergičan na dlake, a uostalom Tina ima kuću pa je psu kod nje bolje. Naravno, mogu je posjećivati kad god poželim. Baš sam prekjučer s psom, Petrom, Josipom i Izabelom bila u šetnji.
No ono o čemu sam htjela reći tj. napisati par riječi je Šolta. To vam je jedan mali, zeleni, idilični dalmatinski otok. Otok ljubavi, prijateljstva, sreće, kupanja, zabave, Europe..., tužnih rastanaka... Tamo sam provela predivnih tjedan dana. Stvarno. Toliko dobrih i dragih ljudi sam tamo srela i upoznala, počevši od Lole i Olive, pa sve do dubrovčanki i ostalih.
Tako nam je bilo super.
Zezali smo se, uživali u: kupanju, skakanju s piramide, penjanju na bananu; discu u kojem su nam zbog reflektora zubi izgledali kao da smo pobjegli sa snimanja nekog horora i u kojem su stalno puštali teški pop; Milli Millu za doručak; finim palačinkama sa sladoledom i umakom od vrućih višanja u Pasareli; kartanju Una; Nelinom izbjegavanju Bogdana; našim dugim noćnim razgovorima koji ponekad nisu imali kraja; animatorima – posebno Tigiju; noćnom kupanju; učenju psovki na ruskom (samo neki); cedeviti; druženju s ukrajincima; našoj razbacanoj i potrganoj sobi; juboxu; a najviše u druženju i samo druženju.
Sve mi se Veliki pozdrav svima, a posebno ovo čini kao bajka, kao prekrasan san. Iz kojeg sam se nažalost prebrzo probudila. Dok ovo pišem suze mi polako naviru na oči.
Oni koji su bili na Šolti znat će zašto.
Čak nam ni požar nije uspio pokvariti dobro raspoloženje, dapače, nakon njega je tek počela prava zabava. ( Za one koje to zanima, velike opasnosti od požara nije niti bilo – bar ne za nas jer je kamp u kojem smo mi bili bio udaljen nekoliko km od mjesta požara, pa se nismo uopće kuhali na vatrici kako su me neki u Klc-u zezali).
Jedino bitno, moj cijeli zaključak iz svega ovoga jest: „ ŠOLTO, VRAĆAM TI SE I SLIJEDEĆE GODINE!!!“ .

Pozdrav svima, a posebno: Meliti, Pljugi, mojoj dragoj Neli tj. Loli; Olivi tj. Ivoni koja obožava more i spavanje; Arthuru; dubrovčankama: Katiji, Ivani, Oki, Ani, Evi, Nikolini, Niki, Mateama; dubrovčanima; poljacima i rumunjima koji su bili sa mnom u grupi; Vladu i Bogdanu, Franu i ostalima koji su uživali na bajnoj Šolti. Pusa, volim vas!

petak, 29.06.2007.

Prošli tjedan sam pročitala kratki roman Melite Rundek "Kupit će ti tata koturaljke".
Ta me se knjiga veoma dojmila, užasno je tužna i preporučujem svima da je pročitaju tijekom praznika.
Djevojčica Jasna naizgled ima sve- lijep stan, skladnu obitelj....
No, ona i njena mlađa sestra Irena su žrtve teškog fizičkog i seksualng zlostavljanja od najranijeg djetinjstva (otac).
Mama im je neuka seljanka koja se udala kao vrlo mlada i koja nije htjela shvatiti, nije htjela znati što se zapravo događa u njenoj obitelji, kakvo čudovište je zapravo njen ugledan muž.
Jasna je cijelo djetinjstvo provela u strahu, bojala se „vuka zaogrnutog u janjeću kožu“ kako je često nazivala svog tatu. Par je puta bježala od kuće, ali uvijek su je pronašli. Jedanput se probala ubiti tatinim žiletom. Nikom nije ništa rekla, bilo ju je strah i sramila se.
Jedanput je čak probala policajcima (nakon što su je našli) reći kakve strahote proživljava u svom „obiteljskom gnijezdu“,no nisu joj uopće vjerovali.
Rekla je i mami, ali ona ju je ismijala, poslije i istukla. Nitko joj nije vjerovao. Bojala se ljudi. Jasna je bila lijepa, pametna djevojka ali, zbog svega što je proživljavala postala je tiha, ni sa kim se nije družila, bila je veoma loša u školi...
Njen je otac i dalje nastavljao sa zlostavljanjem, no onda je iznenada prestao. Jasna je napokon mogla odahnuti.
No nije dugo bila sretna. Saznala je da joj tata boluje od zloćudnog raka.
Znala je da može umrijeti i očekivala ja da joj se on barem ispriča za sve one teške godine, ali on to nije učinio.
Na njegovom je pogrebu Jasna prožvljavala jako teške trenutke.
Bilo joj je žao što je izgubila voljenog tatu, ali je istodobno bila sretna što odlazi grozan, opasan vuk...
Imala je i dečka, Draška, koji je bio u sličnoj situaciji kao ona- njegov je otac bio alkoholičar koji je često tukao njega i njegovu mamu.
Često su zajedno sjedili na klupi i jednostavno šutjeli. Jasna je bila veoma sretna s nijm, no iako joj je on otkrio svoju, ona nije imala hrabrosti odati svoju tajnu koja ju je nažalost, zauvijek obilježila...

Ako vas zanima što se dalje dogodilo, otiđite u knjižnicu i posudite ovu knjigu. Moram vam se prvo ispričati što već dugo napisala novi post, ali jednostavno toliko uživam u praznicima da nemam vremena.
Hvala vam na komentarima, najbolji ste!
Ovo mi je bio rekord i nadam se da ćete nastaviti sa obaranjem rekorda.
U komentarima please, napišite i kako vam se ovaj post svidio.
Znam da je teška tema, ali knjiga me se toliko dojmila da sam morala nešto napisati o njoj. Kao što sam već napisala, uživam u praznicima, ljetu i "ledo kornetu" ha-ha.
Kupala sam se na Dobri (Grdun) i na Mrežnici.
Bila sam prekjučer kod Ines u Dugoj Resi- bilo nam je super!!!
Veliki i svima koji čitaju ovaj blog i koji će komentirati, i dakako svim ljudima s kojima se družim!
Uživajte u praznicima!
BTW. U srijedu idem na more- na dva tjedna.

subota, 16.06.2007.

Praznici!

Obećala sam da ću više pisati nakon što završi škola, ali tako jako uživam u praznicima da iskreno, nemam vremena.
Škola nam je dakle završila u utorak. Melita, Dino, Veki, Bruno i ja smo se dogovarali oko odlaska na pizzu, ali nismo se nikako uspjeli dogovoriti pa je taj plan propao.
No, Melita i ja smo poslije otišli u DM i M'c Donalds. Kupila sam u DM-u neku glupu masku za lice koju smo obje isprobale kod Melite... Bilo je tako smiješno, ali i bolno...
Za ljepotu se isplati trpjeti, neki bi rekli...U srijedu sam malo bila kod bake,a onda sam gotovo cijelo popodne bila vani.
Poslije sam išla gledati Sretnog princa u Zorin dom.
U četvrtak sam bila kod male Marte (moje sestrične). Marta je prekrasna mala mrvica...Obožavam je!!!
U petak smo imali podjelu svjedodžbi. Prošla sam s 5:0, kao i Melita.
Baš sam happy zbog toga! Tata mi je bio u Austriji i kupio mi je u H&M-u dvije super majice i sandale, te meni i Matiji PUNO slatkiša. Mljac, mjac.
I tako... Super se provodim, družim se s puno ljudi.... Jedino mi je žao što još nisam bila na kupanju, ali nadoknadit ću to...
Veliki pozzz i pusa svima koji me poznaju, a vi koji još imate školu do četvrtka, izdržite još malo... Svakako komentirajte...

nedjelja, 10.06.2007.

Kratko ali...

Ovaj će post biti užasno kratak... Upravo sam se vratila od bake. Jučer smo imali produkciju, Povšnu ljubav. Ja sam bila Goga i baš je sve ispalo dobro... Žao mi je jedino što je ovo posljednji put da imamo dramsku do slijedeće školske godine. No sigurna sam da ćemo se mi s dramske viđati i družiti i tijekom ljetnih praznika. Što se tiče škole, nama škola završava ovaj utorak, dakle za 2 dana. Jedva čekam!!!
Ja idem u Dragojlu i za one koji ne znaju, nama škola završava ranije zato što je cijelu renoviraju.
Naravno, morali smo ići u školu par subota, ali trud se isplatio jer ćemo prije svih škola u Karlovu (baram ja tako mislim) moći uživati u praznicima. Sada idem malo van pa vas stoga napuštam...
Obećajem da ću napisati post nakon utorka i staviti slike ( putovanje s dramskom u Opatiju, slike moga razreda itd).
Velika pusa svima i nadam se da ćete komentirati. Pozz!

ponedjeljak, 04.06.2007.

Ičićiiiiiiiiiiii...

Ispričavam se što se nisam dugo javila tj. napisala novi post. No, imam i ispriku: nemam inspiracije, ništa mi se neda... U zadnjem sam postu obećala da ću napisati kako mi je s dramskom bilo u Kastvu (kraj Opatije). U par riječi: ludo, zabavno, super, nezaboravno, ludo i tako sva ispočetka....
Dovoljno je reći da sam spavala samo sat i pol, od 6 do 8.30. U sobi sam bila sa Martinom koja je supeeeer, zabavna i jako draga osoba , kao i uostalom, svi sa dramske. Sobe su ok, no žao nam je bilo što nismo s još nekim išle u trokrevetnu sobu jer su te sobe mnogo veće, imaju terasu i TV...
U našoj je sobi bila jedna odvratna slika na kojoj je bila jedna jako ružna žena koja je Martinu plašila, a meni je jednostavno bila ružna, pa smo je prekrile wc- papirom.
U pet smo imali predstavu, a onda smo išli u Opatiju. Poslije smo išli na večeru i onda smo gledali neku bosansku predstavu i bili na proglašenju naj predstava( mi nismo osvojili ništa). U hotel Ičići smo došli u pola jedan... I onda je tek počela prava zabava...
Išli smo jedni drugima u sobe, zezali se.... To se jednostavno neda nikakvim riječima opisati...
A tek kad nam je Emil rekao da se.... Neću napisati što, no uvjerena sam da svi, posebno Lea, Lorena, Martina, Ines, Mia znaju na što mislim.
Pozdravljam sve koji su bili u Ičićima i s kojima mi je bilo tako jako zabavno- Melitu, Leu, Petre,Martinu, Miu, Ines, Lorenu, Ivanu,Ingu, Kikija, Karla, Brunu, Emila, Andrijanu... i sve ostale, te dakako Sanju i tetu Rasku koje su bile super prema nama cijelo vrijeme i sve nam dopuštale.

subota, 26.05.2007.

Ništa posebno...

Ne možete ni znati kako sam ljuta... Napisala sam već cijeli novi post i stisnula na "objavi", no međutim, post nije objavljen! I sada sve ispočetka...Dakle, prošli je post rekord bo broju komentara- čak 31!!!.
Thanks svima koji su komentirali- najbolji ste! Samo tako nastavite!!!
Mnogi su u komentarima pisali Darija+Filip. No moram vas razočarati- to uopće nije točno!
Priča je potpuno izmišljena, pa tako i svi likovi i događaji- osim onoga sa razbijanjem mikroskopa,jer me je da to napišem "inspirirala" jedna stvarna situacija; Melita to zna najbolje!
U prošlom sam postu obećala da ću napisati kako nam je s dramskom bilo u Požegi. Dovoljne su dvije riječi: ludo i nezaboravno! Naša se putovanja jako teško opisuju... No, uglavnom sve se svodi na druženje, zabavu, smijeh... U autobusu smo pjevali i zezeali se... U Požegi smo imali predstavu i večeru, ali i šetali smo se po gradu... Vratili smo se oko 23h i opet nama je u busu bilo fenomenalno.
U srijedu idemo u Kastav (pokraj Rijeke). Od 118 predstava (koliko je bilo prijavljenih) u uži su krug upale 50 predstava,te je onda napravljena selekcija te su samo 15 najboljih uspjeli proći dalje.
I NAŠA PREDSTAVA MEĐU NJIMA! Krećemo ujutro i tamo ćemo i prespavati u hotelu. Jedva čekam!
Danas je inače, Inesin (jedna predivna cura sa dramske kojia glumi časnu i obožava žuto) rođendan.
HAPPY BIRTHDAY INES!!
Idući tjedan je inače, ludnica u mojoj školi. Pišemo pet testova+lektiru.
Mi smo se ( moj razred) žalili, no nitko nas ne sluša...
Komentirajte i postavite novi rekord! Pusa, pozzzzz.

nedjelja, 20.05.2007.

Last part of story....

Vjerujem da ste primjetili da sam promijenila dizajn ovoga bloga- nadam se da vam se sviđa.
Saznala sam da su mnogi bili na mom blogu, ali im se nije dalo ostaviti komentare.
Ljudi, ne budite lijeni i PLEASE ostavljajte komentare-zahvaljujem se svima koji redovito komentiraju-Meliti, Miji, Paoli, Patriciji, Kreši i ostalima- najbolji ste!!!
Jučer smo imala nastavu, zamislite, škola subotom. Tako mi se nije dalo ići...
Ali bilo je ok, satovi su bili skraćeni, a sve nas je tješila činjenica da će nam škola završiti tjedan dana ranije nego ostalima- jer je renoviraju.
Pod engleskim smo pjevali, slikali se, pričali i igrali igrice; pod vjeronaukom smo igrali igru asocijacija; pod odmorima smo slušali radio, pjevali Angie i plesali...
Evo trećeg, poslijednjeg djela priče... Veliki pozzzz svima, posebno Meliti i svima sa dramske s kojima sutra idem u Požegu- znam da će nam biti ludo i da ćemo se super zabaviti- kao i uvijek.
Javit ću vam kako nam je bilo. Pusa, pozzzzzzzzzzzz!!!

Filip i Sara su nešto tiho ali žustro raspravljali,a ja sam se odjednom sjetila da zasigurno izgledam užasno.Odjurila sam pred ogledalo i imala sam što vidjeti.Masna,nepočešljana kosa,grozno crvenilo na licu,ogroman prišt na čelu,potbuhli obrazi...,a cijeli taj dojam „upotpunila“je preuska spavaćica na Teletabise!
Stvarno sam ostavila dojam cure koja svojim izgledom želi impresionirati dečka koji joj se sviđa već mjesecima! Baš sam uzela korektor kad je on ušao. Usta su mi naglo presušila, nisam mogla reći ni riječi, ma mislila sam da ću se skameniti uz to što sam potpuno zanijemila. No, nisam ni morala puno pričati jer mi je Filip sve sam objasnio.I on je bio zaljubljen u mene,već jako dugo, ali se bojao da ga odbijem ( inače,zvuči mi jako poznato) pa me zato nikada ni nije pozvao van. A kada je čuo od Sare da sam bolesna,odlučio je doći tu i reći mi da me voli, usprkos strahu da mu se nasmijem u lice.
Mislim da nitko ne može ni zamisliti kako sam bila sretna kada sam sve to čula. Dok sam uživala u predivnoj vijesti i Filipu,saznala sam da je Sara već dugo vrijeme bila „dvostruki igrač“.
Naime,Filip joj je već odavno rekao da me voli,a i ja također (mislim,tko je bio tema svih mojih važnijih razgovora s njom?!). Nisam se naljutila na nju jer sam bila previše sretna zbog svega,ali rekla sam joj da mi je to trebala reći čim je saznala jer bismo možda Filip i ja odavno završili zajedno.
Sada,Filip i ja nasmiješeni i jako zaljubljeni sjedimo zagrljeni zajedno na naslonjaču u mojoj sobi i dogovaramo se gdje ćemo izaći kada ozdravim, dok Sara sarkastično komentira popularnost Tokio Hotela.
Nikakvim se riječima ne može iskazati koliko sam sretna što je sve ono bio samo jedan ružan san, a nadam se također, da se iz ovog prekrasnog SNA nikada neću probuditi!

srijeda, 16.05.2007.

Part two....

Prvo bih se htjela zahvaliti svima koji su mi ostavili komentare, posebno Meliti, no nadam se, da ću imati više komentara u ovom postu, barem 10 i tek onda pišem treći, zadnji dio priče.
P.S. Napišite u komentarima kako Vam se priča sviđa!

Tamo je nekim čudom već bio ravnatelj,profesorica iz biologije,profesor iz TZK,moja simpa i Sara(ali neznam zašto)te moja mama(?!).Sara se derala da sam je prehladila i da ju stalno zezam(otkud joj sada to),a simpa da ga stalno pratim(tu i ima neke istine,priznajem),mama da je veoma i stalno sramotim.A onda su profesori+ravnatelj+pedagogica rekli da će donijeti presudu i u jedan su glas rekli da će me izbaciti iz škole i da tu samo smetam jer sam previše problematična.
A zatim sam čula kako poznati glas viče “ima visoku temperaturu,bunca“a onda i „diži se Ana,imam iznenađenje za tebe“.Kada sam napokon podigla tešku glavu vidjela sam nasmiješenu Saru.Odmah sam je pitala zar nije bolesna i dali se još uvijek ljuti na mene.Prvo me gledala zbunjeno,a onda se opet nasmijala i rekla: „Ne znam što si sanjala ali ja nisam uopće ljuta na tebe i nisam bolesna ja već ti!“.Znala sam da to ne može biti istina pa sam tvrdoglavo nastavila:“A što je sa profesorom iz tjelesnog?Danas nisam donijela opremu na sat,a i razbila sam mikroskop...,žao mi je ali kazna koju sam dobila;isključivanje i sve to...,stvarno previše za takvu sitnicu...“Sada je Sara izgledala pomalo ljutito:“Slušaj,ti danas uopće nisi išla u školu.Kada sam vidjela da te nema u školi,nazvala sam tvoju mamu i ona mi je rekla da imaš visoku temperaturu te da ne ustaješ iz kreveta od jutra.Odlučila sam te posjetiti,a i Filip se zabrinuo...Napokon sam shvatila:“Znači,sve je to bio san?“upitala sam je.Sara umorno klimne glavom.“Super,ne znaš ni sama kakvo olakšanje osjećam... Jesi li možda spomenula Filipa ili mi se to samo učinilo(simpatija),zar ne?“Sara odjednom živne“Da,danas me pitao gdje si, i kada sam mu rekla...,ma uostalom neka ti ispriča sam.Naime,tu je.Filipe,dođi!“.Sara je brzo otišla iz sobe,kreveljeći se.Gotovo sam pala u nesvjest kada sam ga vidjela.Stvarno je zgodan,pravi „komad“.Ta njegova divna plava kosa do ramena me jednostavno izluđuje,
zatim njegovi blistavi zubi koji stvaraju najljepši smješak i prekrasne plave oči boje mora te lice anđela... Bila sam presretna dok sam ga tako gledala. Koliko meni malo toga treba da budem istinski sretna. Samo mi donesite Filipa i ja ću biti najsretnije biće na svijetu- i to samo dok ga gledam. I neka mi se samo sada netko usudi slučajno reći da sam razmažena!

subota, 12.05.2007.

Prvi dio priče- San i java

Ja vam inače volim pisati priče , pa sam tako pred par mjeseci napisala ovu. Priča je o jednoj zaljubljenoj curi koja sanja pomalo neobičan san. Nakon što se probudi, shvati da se neki naizgled neostvarivi snovi ipak mogu ostvariti... Ovo je prvi dio priče, a ja sam odlučila da ako vaši komentari na tekst budu pozitivni da ću objaviti i preostala dva djela.
Stoga please, komentirajte. Thanks i pozzzzzzzzzzzzzzzzzz!

-Koliko je to sati?!Jednostavno je nemoguće da je već 15 do 8!Možda se budilica pokvarila pa pokazuje krivo vrijeme,a uostalom nije ni zazvonila!-Ma,je i to točno u 6,no gđici se spavalo jer je morala do ponoći gledati film!-govori mi moj dosadan,ozbiljan i glup unutarnji glas.-Pa nisam gledala bilo koji film, već film sa Leonardom Di Capriem!-odgovaram sama sebi dok nespretno navlačim najlonke.-Vrlo važno, zar ne?Da si pametna zaspala bi već u 10 i bila budna sigurno već u 6!-Joj,pa ni male bebe
ne ne idu na spavanje u 10!-kažem tu rečenicu i napokon se obučem.Izađem iz sobe i zateknem u ljubičajstoj spavaćici začuđenu majku koja je mislila da sam već u školi.-Bok mama, moram ići, već kasnim-kažem uzimajući pecivo i izjurim iz stana ostavljajući na vratima još začuđeniju mamu. Uđem u školu i shvatim da sam zakasnila.-Kasniš,zvonilo je-kažu mi čistačice ono što sam čak i ja odavno uspjela zaključiti.Pojurim prema dvorani,jer smo prvi sat imali tjelesni.-Bugelička kasniš!-no još te nisam zapisao.Imaš minutu da se obučeš i vratiš ovdje.
Tek tada shvatim da sam u onoj silnoj strci oko buđenja zaboravila opremu. Jao meni!Sada ću dobiti 2 neopravdana(jer imamo blok sat)i bit ću primjer drugima kako se ne smije ponašati... A najviše me ljuti što Katrarina nije dobila neopravdani niti ju je učitelj zapisao a ni ona također nema opreme.A tu nastaje problem.Ja nisam sportski tip i tjelesni mi baš i nije najdraži predmet,dok recimo Katarina ide godinama na gimnastiku i uvijek najbolje napravi sve one glupe vježbice poput zvijezde,salta,stoja... i ostalih takvih gluposti za koje niti ne znam kako se zovu.I tako sam ja ta duga 2 h. morala sjediti na klupici slušajući kako cijeli moj razred teško diše od trčanja ,udišući i gledajući kako im ogromne kapljice znoja kapaju niz lice.
Kako li sam samo bila sretna kad je zazvonilo i kad sam izašla iz dvorane.Odmah sam otrčala do 8.b jer u taj razred ide moja najbolja prijateljica Sara. No i tada sam imala veliki peh. Kada sam ušla u učionicu biologije(jer je 8.b tada imao taj predmet)prvo sam se sudarila sa simpatijom.On se ispričao kratkim ,sorry, a ja sam blenula u njega onim glupim telećim pogledom i tako ga gledala nekoliko sekundi. I on je mene gledao,ali ne zaljubljeno,već nekako i zabrinuto ali i zgađeno u isto vrijeme a zatim me pitao jesam li dobro. A ja sam rekla samo –da,da,-i ujurila u razred.Tamo mi je trebalo nekoliko srekundi da se smirim,i onda sam pitala neku curu gdje je Sara, a ona mi je rekla da je bolesna.Izjurila sam iz razreda jednako brzo kao što sam ušla,a tada sam nešto slučajno gurnala na pod te je to nešto palo i valjda se potrgalo.
Ta je „stvarčica“ slučajno(i nažalost) bila novi mikroskop na koji je nastavnica iz prirode i biologije bila posebno osjetljiva.Profesorica je ušla,vidjela što se desilo i valjda je odmah sve shvatila pa je odmah dovela ravnatelja.Dok su oni gledali mikrosko, po mene je došla gđa.pedagog i tražila me zbog tjelesnog,a kad je čula što se sada dogodilo,gotovo me je odvukla u svoj ured.

subota, 05.05.2007.

My first post....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.